Iz stampe
 
19.09.2002 'Blic'

Cane: Ne mogu da se nadem u ovom vremenu

Zoran Kostic Cane: Zlo se prenosi, a dobro se stice. To je moj odgovor na sve. Neko misli da je rokenrol Milic Vukašinovic, neko misli da nije. Muzika, oslobadanje, proizvodnja ljubavi - tako ja vidim rokenrol

Razgovarala: Nada Grujic

Grupa „Partibrejkers“, predvođena harizmatičnim liderom Zoranom Kostićem Canetom, 28. septembra na stadionu „Tašmajdan“ održaće donatorski koncert čiji će prihod biti namenjen izgradnji i obnovi manastira Đurdevi stupovi u Rasu. Rok spektakl na kome će učestvovati i grupe „Eyesburn“ i „Lira Vega“ nosi simboličan naziv „Podignimo stupove“. Umesto ranijih akcija poput „Izađi na crtu“ koje su bile osmišljene za „dobrobit naroda“ i „svrgavanje diktatora“, rokeri sve više učestvuju u dobrotvornim koncertima ovakve vrste. Povratak korenima, u religiji i veri… deluje skoro kontradiktorno u odnosu na stereotipe rokerskog života. Cane za „Blic“ kaže:

„U sveopštem besmislu i uvrnutosti, ovo je za sada najkorisniji poduhvat. To je pomoć ljudima koji se stalno mole za nas i za sve oko nas, za ceo svet.“

Okreću li se sve više i rokeri pravoslavlju, veri?

- Tu leži istina, ovo ostalo je sve dvolično. Funkcionišemo po sistemu - ko će koga da prevari, namaže, da ti predstavi da mu je stalo do tebe. Ovo je vreme iskorišćavanja ljudi, vreme nejasnih motiva. Okrenutost spasenju duše je najbitniji zadatak koji postoji. To je borba koja traje do kraja života, čak i tada nisi svestan da li si nešto pozitivno uradio. Možda postaješ svestan toga tek kada dođe vreme podvlačenja linije ispod konačnog salda.

Samospoznaja?

- Tako je. Moraš prvo da se samospoznaš da bi znao šta treba da radiš. Neprestana samospoznaja, ali ne u tom smislu da si stalno okrenut samo sebi, ne iz tog egoističnog tripa, već iz fazona lepote življenja u ovom teškom životu. Ne sviđa nam se zvanična moda ovog vremena, ne nalazimo se u tome. Da se ne bismo izgubili, pukli, nestali, moramo odabrati svoj put spasenja i svedočenja o tom spasenju.

Stereotipna slika rokera kao „prljavih, ružnih, zlih“ i dalje postoji?

- Sto ljudi, sto ćudi, zavisi ko su ti uzori. Svako odgovara za sebe. Politika ili vera? Svako normalan daće prednost onome što je svrsishodnije. Neko misli da je rokenrol Milić Vukašinović, neko misli da nije. Zavisi šta podrazumevaš pod pojmom „prljavih, ružnih, zlih“. Muzika-oslobađanje-proizvodnja ljubavi, tako ja vidim rokenrol.

Iako ne želite da pričamo o politici, ipak recite da li ste razočarani?

- Ne. Tako je kako je i tako će uvek biti. Zlo se prenosi, a dobro se stiče. To je moj odgovor na sve.

Da li smatrate da su ljudi postali previše agresivni?

- Agresijom žele da opravdaju sopstveni neuspeh. Najpametnije je ne reagovati, već ići svojim putem. Često nismo na visini na kojoj bismo hteli da budemo. Postupci nam nisu na razini priče koju zastupamo i koju bismo voleli da živimo. Ovaj nesklad proizvodi frustracije, ove pak agresivno ponašanje. Izlaz je - pronaći svoj put, biti ono što jesi.

Kako se vi borite protiv agresije?

- Agresijom. Kada nemam drugog načina.

Svirali ste u Splitu, Dubrovniku...

- Sve je bilo super, mnogo ljudi i stvari koje smo zaboravili. Interesuju se za nas, dopada im se ovo što sada radimo. Nisu nas videli dvanaest godina, a mnogo se toga od tada promenilo, suštinski.

Da li su im poznate nove pesme?

- Da, veoma im se dopada „Koga ću da hvalim“ na tekst vladike Nikolaja Velimirovića.

Da li su došle neke kolege da vas vide i čuju?

- Kolege? Nemam pojma, ja imam samo voljene ljude. U Splitu ih je bilo mnogo, čak sam video Žan-Žaka Roksama koji je svirao u „Galiji“. Rekao mi je da pozdravim sve osim Neše.

Emocije, trema?

- Naravno, kao i uvek kad odlaziš u Split i bude ti super. Nisu oni za bacanje, bila je i torcida, paljenje baklji i lepe prozivke. U jednom trenutku sam im rekao: „Ne možete da kažete da vam je ostao samo ‘Hajduk’ i heroin, ostali su vam i ‘Brejkersi’.“

Kako su reagovali?

- Otkinuli su. Posle Splita otišli smo na Zlatibor i najgori trenutak u svemu tome bilo je što smo osetili veliki strah dok nam je neki pripiti pandur trkeljisao kombi. Znaš, način i ono što je izlazilo iz njega dok je to radio… Pa nismo mi budale. Osetio sam strah koji bi prema prirodi stvari trebalo da osetim tamo odakle sam došao. Treba se bojati svojih. Onda smo otišli u Skoplje gde smo svirali na grupnom koncertu na obali Vardara i bilo nam je super. Na tisuće Makedonaca, jedno prelepo veče, dobar stejdž, sjajno, odlični su. Za deset dana napravili smo žešću kilometražu; od Splita do Skoplja sluša se dobar rokenrol.

Gramzivost i pohlepa

Krajem oktobra „Partibrejkers“ u produkciji „Hi-Fi centra“ objavljuju svoj novi studijski album pod nazivom „Gramzivost i pohlepa“. Jedanaest numera nosi prepoznatljiv pečat ove legendarne grupe. Na pitanje da li ima nekih novina u zvuku ili tekstovima naš sagovornik daje odgovor u svom stilu.

- Mislim da je O.K, to su „Brejkersi“. Čućete. Gramzivost i pohlepa su svet u kome živimo. Uzmi, potroši, odbaci. Smislom protiv besmisla, konstrukcijom protiv dekonstrukcije, ljubavlju protiv mržnje i neobaveštenosti. Pokušaćemo da pesme odsviramo i predstavimo ljudima na što bezbolniji način.

Po koga?

- Po izvođače. Izdavači su samo proizvođači tuđe muke.