Iz stampe
| 30.03.2000 'Nacional' Koncert | ||
Istarska misija Beogradskih rockera Partibrejkersi su prvo zeljeli svirati u Rijeci i Istri jer smatraju da su ljudi s tog podrucja navikli na suzivot: U sklopu turneje 'Odupri se ludilu' u Zagrebu su odbili nastupiti s objašnjenjem da to zahtijeva drukcije pripreme Zeljka Matkovic pratila je hrvatsku turneju Partibrejkersa "Dobro vece, prijatelji stari moji, dugo nismo
bili ovde", rekao je Zoran Kostic Cane, voda beogradske rock grupe Partibrejkers u
Puli, 24. ozujka, u 22.15 i poceo dvosatni koncert kojim je oduševio oko tisucu ljudi
okupljenih u dvorani bivšeg kina "Beograd" a danas "Pula". Na jedinoj press konferenciji koju su odrzali za svog boravka u Hrvatskoj, Partibrejkersi su naglasili kako za njihovu turneju nema nikakvog posebnog povoda. 'Evo', rekli su, 'stekle su se objektivne mogucnosti da jugoslavenski bendovi dodu svirati u Hrvatsku.' Radna dozvola U Hrvatsku su Partibrejkersi došli na poziv Deana Zahtile, voditelja Labin Art Expressa (L.A.E.) - kulturno-umjetnicke nevladine udruge, osnovane 1991. radi promicanja i proizvodnje kulture i umjetnosti i s posebnim naglaskom na alternativnu umjetnost i kulturu mladih. U razgovoru za Nacional Zahtila je rekao da vjeruje kako politicki kontekst "slucaju Partibrejkers" daje upravo Hrvatska glazbena unija. "Mi smo umjetnike iz Jugoslavije u Istru dovodili još 1995. i nitko nikad oko toga nije radio nikakvu dramu. Nikad se nijedna umjetnicka udruga nije zbog toga bunila ili imala ikakvih primjedbi. Hrvatska glazbena unija je specificna. Treba ih pitati zbog cega oni toliko, na neki nacin, zele sprijeciti gostovanje jugoslavenskih izvodaca u Hrvatskoj. Jer, ako smo se kao drzava obvezali prema Europskoj uniji da cemo graditi dobrosusjedske odnose, ako su vec potpisani neki sporazumi o suradnji i, na kraju, ako nogometaši mogu igrati nogomet, ne vidim apsolutno nijedan razlog zbog cega toliko kompliciraju oko dolaska rock glazbenika", rekao je Zahtila. Slozio se, medutim, s tvrdnjom da je mogucnost bilo kakvog politickog ili nacionalistickog ispada puno manja u Istri i Rijeci nego u Zagrebu. "Istra je oduvijek bila autonomna koliko je god mogla. U Istri su ljudi navikli na suzivot. U Labinu, primjerice, postoji muslimanska enklava od oko dvije tisuce ljudi i to je posve normalno. To su naši susjedi i prijatelji. Zanimljivo je da na koncerte Ramba Amadeusa, Obojenog programa ili Partibrejkersa nije reagirao nitko iz Istre ili Rijeke nego reagiraju upravo iz Zagreba", ispricao je Dean Zahtila. Govoreci o Hrvatskoj glazbenoj uniji, Zahtila je spomenuo kako je znakovito da su se njeni celnici poceli pozivati na poštovanje zakona o radnim dozvolama tek s pojavom prvih izvodaca iz SR Jugoslavije. Najprije su inspektori rada, 18. veljace, prekinuli koncert Ramba Amadeusa u zagrebackom klubu "Tvornica". Mjesec dana kasnije, 18. ozujka, u "Tvornici" je nastupila i novosadska grupa Obojeni program. Dozvole potrebne za njihov nastup prikupljene su u posljednji tren. "Zakon je tako nespretno formuliran da ga svatko moze tumaciti kako hoce. Ukratko, problem je u tome što izvodaci, pošto dobiju radnu vizu, s njom trebaju ici u Ministarstvo rada i socijalne skrbi i cekati tridesetak dana da bi dobili radnu dozvolu s kojom onda mogu odsvirati planirana dva sata i otici kuci. Takav se zakon mora promijeniti jer postupak mora biti brzi i jednostavniji", kaze Zahtila. Zaobideni Zagreb 'Zanimljivo je da na koncerte Ramba Amadeusa, Obojenog programa ili Partibrejkersa nije reagirao nitko iz Istre ili Rijeke, nego upravo iz Zagreba', kaze organizator turneje Dean Zahtila Paolo Sfeci, predsjednik i osnivac Hrvatske glazbene unije, prema Partibrejkersima vec godinama pokazuje otvorenu i enormnu antipatiju. Svojedobno je clanovima hrvatske rock grupe Kojoti zabranio uclanjenje u HGU jer su u Sloveniji svirali na istom koncertu kao i omrazeni mu Partibrejkersi. Danas Paolo Sfeci odjednom tvrdi da nema ništa protiv gostovanja bilo kojeg stranog izvodaca u Hrvatskoj, ali da se pri tome mora poštovati postojeci zakon o izdavanju radnih dozvola. Tako, naravno, ne misle i poklonici Partibrejkersa, kojih samo u Istri i Rijeci ima najmanje dvije i pol tisuce, koliko ih je ukupno bilo na tri odrzana koncerta. "Mislim da je za njihov dolazak najvaznija bila promjena vlasti. U vrijeme HDZ-a to nikako ne bi bilo moguce. I logicno mi je da još nisu išli u Zagreb. Dovoljna je jedna budala da pokvari citav koncert. Zagreb je veci od Pule pa samim tim ima i više budala", zakljucio je mladi Porecanin koji je doputovao u Pulu jer su Partibrejkersi njegovi idoli i nipošto nije htio propustiti njihov koncert. S njim je u društvu bila i 20-godišnja studentica predškolskog odgoja iz Poreca koja mu je nastojala objasniti da prica gluposti: "Nitko ne razmišlja o tome odakle su oni nego kakvu muziku sviraju. Samo je to vazno." Na jedinoj press konferenciji koju su odrzali za vrijeme boravka u Hrvatskoj Partibrejkersi su govorili slicno kao i bezazlena studentica. Trudili su se biti maksimalno jednoznacni i ograditi se od svih politickih insinuacija. Zato su na pocetku naglasili kako, zapravo, za njihovu turneju i nema nikakvog posebnog povoda: "Evo", rekli su, "stekle su se objektivne mogucnosti da jugoslavenski bendovi dodu svirati u Hrvatsku." Nisu, tvrde, bili motivirani ni dobrim honorarima, a još manje nekakvom nostalgijom za našim krajevima. "Ljudi su nas pozvali i mi smo došli svirati. Kapirate? Napravio se neki prostor u Hrvatskoj i za bendove iz Srbije", uporno su tvrdili. Zanimalo nas je je li to bio prvi poziv Partibrejkersima za nastup u Hrvatskoj i je li ih itko pozvao u Zagreb. Dean Zahtila otkrio je da jest: "Mi smo im ponudili da u sklopu ove turneje sviraju i u Zagrebu, ali su oni sami rekli da je Zagreb ipak prevelik i da iziskuje drukcije pripreme. Moramo priznati da Zagreb odudara od Pule, Rijeke i Labina. Koncert u Zagrebu ipak iziskuje vece organizacijske pripreme i medijske najave. Ipak, Partibrejkerse smo iz Labin Art Expressa pozvali još prije godinu dana, ali su nas tada odbili. Ne znam zašto, mozda su mislili da još nije vrijeme. Osobno nisam cekao nikakvu promjenu vlasti kako neki pokušavaju insinuirati. Nacelno je ovaj koncert dogovoren još lani, dakle, prije izbornih promjena". Prijetnja fotografu Partibrejkersi su se oduvijek definirali kao "antiratni, pacifisticki, humanoidni, prema svemu neljudskom opozicioni, zlosutno realni ili realno zlosutni, nepodobni, nevladajuci, neopozicioni, opominjujuci i jedini moguci normalni", a na njihove koncerte putovali su uglavnom tinejdzeri koji su uzivali u osjecaju da cine nešto nedopušteno vec samim tim što su otputovali u Sloveniju na koncert svojih beogradskih idola. Cinjenica je da se Partibrejkersima ni njihovim slušateljima nikada nije mogla predbaciti jedino - jugonostalgija. Cinjenica je, isto tako, i da je Zoran Kostic - poslije koncerta u Dobovi, u svibnju 1997., pijan i posve euforican - nicim izazvan, naprasno prekinuo fotografiranje za Nacional rijecima: "Necu opet da robujem Hrvatima, dosta je toga." Na istom koncertu Kostic je publici koja mu je skandirala pozive u Zagreb, bahato dobacio: "Šta je, Hrvati? Je l' vam super ovde? A? Jednoga dana, videt cete, za tri koraka eto nas na Jelacic placu..." Tri godine kasnije, na prvoj poslijeratnoj turneji po Hrvatskoj, Zoran Kostic Cane ocito je odlucio promijeniti scenski nastup. Djelovalo je i kao da je naslov turneje - 'Odupri se ludilu' - Kostic odabrao na temelju vlastitog iskustva. Na svim koncertima minimalno se obracao publici, a poslije maksimalno izbjegavao komunikaciju s novinarima. Nacionalovoj ekipi, koja je Partibrejkerse docekala u dvorani Lamparna uoci njihova završnog koncerta u Labinu, isprva se nije htio ni obratiti. Tek pošto se popeo na binu kako bi poceo tonsku probu, fotografu je - s visoka - zaprijetio da ce mu, ako ga snimi, razbiti kameru. Novinarku je pak podsjetio da je Nacionalov tekst od prije tri godine jako dobro upamtio: "E, pa zbog tog teksta necu s vama da razgovaram. Meni takvu stvar nikad nitko u zivotu nije napravio i ne znam odakle vam ideja da bih hteo s vama da razgovaram. Ko vas jebe!" Mlade snage Nebojša Antonijevic Anton, kao i obicno, bio je puno suvisliji. U kratkom razgovoru rekao je kako se u Jugoslaviji o njihovu odlasku u Hrvatsku nije pisalo u politickom kontekstu: "To su gluposti. I htio bih demantirati još nešto što sam procitao u jednim vašim dnevnim novinama da sam ja izjavio na press konferenciji da nam neki kolege iz Srbije zavide što smo došli ovamo. Ne znam koliko su to novinari izvukli iz konteksta, ali ja sam rekao da je mnogim mojim prijateljima jako drago što cemo mi doci ovamo da se druzimo sa starom ekipom, da opet sviramo... Sve sam mislio u pozitivnom smislu, a ne u negativnom." O koncertu u Zagrebu, koji je Kostic na press konferenciji najavio za svibanj, Nebojša Antonijevic Anton nije zelio govoriti ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, ali je opisujuci jugoslavensku alternativnu glazbenu scenu naglasio kako postoji "nekoliko odlicnih bendova koji samo cekaju da se stvari normaliziraju pa da hrvatskoj publici pokazu što znaju". Dolazak jugoslavenskih rockera najavljuje i Dean Zahtila, koji kaze: "Lani u listopadu bio sam u Beogradu i ugodno me iznenadila njihova rock scena. Ona je kudikamo zivlja od naše, na kojoj vec deset godina gledamo ista lica. Zato namjeravam dovesti neke nove jugoslavenske rock izvodace koje hrvatska publika još nije imala priliku vidjeti." "Mlade snage koje nisu unakazene kriminalom, danceom i narodnom glazbom trebaju napokon dobiti šansu", porucili su Partibrejkersi. A upravo toga se, izgleda, boje svi oni domaci izvodaci koji su svjesni da ih hrvatska publika sluša samo zato što nema koga drugoga. Zeljka Matkovic |
||