Sve je isto, ništa isto nije!

Na cetvrtom izdanju "Zagreb gori", nakon deset godina izbivanja, zagrebackoj ce se publici na Šalati 8. rujna uprizoriti legendarna beogradska grupa "Partibrejkers". U metropolu su stigli Cane, Anton, Darko (bubnjar) i Mišo (basist).

CANE: Deset godina nas nije bilo, nekako smo docekali da protutnjaju grozne 90-te, no njihove se posljedice još uvijek osjecaju... U ovom smo se desetljecu puno promijenili kao ljudi, a s tim se promijenila i naša glazba, jer ona je oduvijek bila duboko u nama.

Kako to da ste u proljece prvo odradili turneju po Istri, pa tek onda došli u Zagreb?

CANE: Organizatori te turneje, Labin Art Express, su nam tako slozili svirku - Rijeka, Pula, Labin. Za Zagreb ipak treba puno više priprema, vremena, veci je grad, puno publike. U Istri je bilo super, puno ljudi, odlicna atmosfera, bilo je baš ok.

Jesi li strahovao prije dolaska u Zagreb?

CANE: Pa, nisam, ali naravno da neka zabrinutost postoji. No s obje je strane postojala dobra namjera...Ma nema frke, sve je super. Znaš, sve je isto i ništa nije isto.

Je li u Jugoslaviji bilo kakvih reakcija nakon gostovanja Gileta i Ramba? Gile je imao problema s drogom, a Rambo s radnom dozvolom...

CANE: Bilo je, ali novine su svugdje jednake. Iste vijesti se objavljuju iz dana u dan, samo se malo prelakiraju, prilagode se stranama na koje ih stavi urednik. Sve je to veliki paradoks! Vlada neka bezidejnost, siromaštvo. Ljudi su zabrinutiji nego inace, pa i male stvari izgledaju vecima nego što zapravo jesu. Ne bih tome pridavao neki osobiti znacaj.

Na "Zagreb gori" nastupit ce Majke, Rundek, Let 3, The Beat Fleat... Pratiš li hrvatsku rock scenu i koliko se o njoj zna kod vas?

CANE: Ma, naravno. Zna se sve. Svi ovi bendovi su dobro poznati i slušaju se. Piratski kanali dobro rade... Mnogi od tih izvodaca poznati su još iz doba ex-Jugoslavije. Ljudi sve prate, puno njih bi vrlo rado vidjeli i culi Bareta. Trebalo bi postati normalno da se bendovi gibaju preko granica, to je uostalom i potrebno za našu egzistenciju. Ne valja se ogranicavati prostorima, tako se gubi obostrani interes. Treba putovati, druziti se. Tada se iz toga izrodi nešto novo, nešto trece, nove ideje! Aktivnošcu protiv monotonije!

Koja se glazba najviše sluša u Srbiji i kakvu tamo poziciju sada imaju "Partibrejkersi"?

CANE: Pa sluša se neki dance-folk, to vrijedi za prosjek. Ali, mislim da najviše mladih sada okuplja rave pokret. Sve je puno,a karte su za Srbiju astronomski skupe - 400 din., to je 18 DM.
Mi sviramo dovoljno da mozemo zivjeti od toga. Ne pretjerujemo i svoju upadljivost guramo kao neupadljivost. Znaš kako je, svako vrijeme nosi svoju glazbu.

Što ocekuješ od zagrebackog koncerta?

CANE: Nadam se dobrim vibracijama, dobrom zvuku, lijepom vremenu i dobro raspolozenoj publici. Svirat cemo ono u cemu smo najbolji, kao i uvijek!